Blog #PIO smo pokrenuli u okviru projekta ”Participativna, Informativna, Otvorena javna uprava – #PIO” koji sprovodimo u partnerstvu sa Mrežom za otvoreni dijalog (MOD) uz podršku Ministarstva javne uprave, sa ciljem predstavljanja informacija i stručnih tekstova u vezi sa aktuelnim temama povezanih o reformi javne uprave i javnim politikama u Crnoj Gori i regionu. 

A gdje su građani, građanke, gdje su svi otišli?

Autor: Boris Marić, Izvršni direktor Centra za građanske slobode (CEGAS)

Pitanje koje nekako hronično ostaje po strani, zadržava sekundaran status, nikako da se nametne, iako se direktno tiče svih građana, iako bi od njega moglo u bitnom da zavisi štošta u lokalnim zajednicama, je problem učešća građana u donošenju odluka.

Nekako je postalo dosadno pominjati izgradnju demokratskih instituta, ima se osjećaj da slabo ko više vjeruje u bajke o demokratiji i mogućnosti da bude neposredna. Ljudi su jednostavno nezainteresovani, lijeni, neinicijativni. Da li je to zaista tako? Da li je to samo mentalitetsko pitanje, na koje se najčešće odgovara, pa mi smo takvi, nezainteresovani. Naš svijet interesuju samo velike teme, mi se odavno iz mjesnih zajednica kandidujemo da riješavamo svetska pitanja. Gordost grešna.

Negdje je ovo površna slika, protkana defetizmom, ali daleko od stvarnog. Od 2003.godine kada je inicijativa da se društvo decentralizuje pokrenuta i ozakonjena instituti građanske inicijative, zbora građana, mjesnog referenduma, pa i javne rasprave, suštinski su ostali zarobljeni u normama zakona koji je u tom trenutku imao strateški karakter i najavljivao ozbiljne društvene reforme. Osim afirmacije decentralizacije te neposrednog učešća građana u odlučivanju, Zakon o lokalnoj samoupravi uvodi antikorupcijske norme i prepoznaje konflikt interesa. I danas 2020.godine ove norme nijesu dobile potrebnu suštinu, a mnogi početni koraci u pravcu decentralizacije vraćeni su unazad.

To je stanje stvari, u društvu koje nije shvatilo potrebu da se građani u najvećoj mjeri uključe u procese odlučivanja. Na taj način integrativni procesi crnogorskog društva bili bi značajno unaprijeđeni, a građani bi izgrađivali istinski politički integritet, što znači da bi insistirali na odgovornosti institucija, na njihovoj snazi kroz sprovođenje zakona i javnost rada. Politički integritet građana, njihova samosvjest da odluče koji politički subjekt nudi bolji program, te ko bolje sprovodi preuzete obaveze, gradio bi profesionalne institucije, pa bi i sama zajednica dobila posebnu vrijednosnu osnovu.
Često pominjan uzrok fingiranja reformi, donošenja solidnih zakona sa kojima se maše pred međunarodnim partnerima, koji se slabo, selektivno i manipulativno sprovode, je sveprisutna korupcija na svim nivoima vlasti. To je tačna konstatacija, i tako rasprostranjena korupcija uzrokovana je ogromnim uticajem partija generalno, ali posebno je drastičan uticaj vladajuće partije koja je svojim parcijalnim interesima zarobila državne institucije, te joj svaki ozbiljniji vid decentralizacije “kvari posao”.

Međutim postoji još jedan, malo ili nimalo pominjan uzrok koji u sebi krije jedan vid psihološkog fenomena. Kada je već dosadno ponavljati da je učešće građana u donošenju odluka od suštinske važnosti za izgradnju pravednog društva, da građani dobrim dijelom nijesu svjesni ove činjenice, logično se nameće pitanje šta raditi, ili možda neko namjerno ne radi ono što bi morao?

Kada i površno analiziramo odnos institucija države prema građanima, karakter tog odnosa, uočićemo da institucije ističu, insistiraju, naglašavaju samo obaveze. To je možda zadnja linija odbrane represivne države. Prava građana nekako ostaju skrivena, o njima se ne priča mnogo ili se grubo zatrpavaju novim i novim obavezama, tako da građani imaju jednostavno riješenja, po inerciji počinju da zaobilaze institucije. Tu treba tražiti i problem afirmacije participacije građana u donošenju odluka.

Riješenje je da se krene na institucije, da se zatrpaju smislenim i opravdanim inicijativama, da se uplaše građanskog insistiranja, jer samo zajedno se može graditi društvo funkcionalne demokratije.