Ponašanje poslanika: pravila i sankcije

O sankcionisanju lakših i težih povreda Etičkog kodeksa za 
agenciju MINA izvršna direktorka Politikon mreže Jovana Marović:

Kako kometarišete nedavna dešavanja u parlamentu Crne Gore, na sjednici Adminstrativnog odbora? Šta je, prema Vašoj ocjeni, razlog za takvo stanje i netrpeljivost između poslanika?

Javni diskurs u Crnoj Gori je zagađen oštrom retorikom, verbalnim sukobima, etiketiranjem i vrijeđanjem. Scene kojima smo svjedočili tokom sjednice Administrativnog odbora su stoga, i nažalost, očekivane i nastavak su, sad već, ustaljenih praksi. Međusobno optuživanje i vrijeđanje poslanika postalo je oruđe za dobijanje lakih poena i zamjena za argumentovane i konstruktivne debate. Dešavanja u Skupštini su studija slučaja i najbolji reper stanja u zemlji. Uz sve strukturne i proceduralne probleme, zakržljala politička kultura je indikator izuzetno niskog stupnja demokratskog razvoja.

Da li smatrate da je sankcionisanje poslanika za fizički napad i verbalne prijetnje potrebno normativno urediti i na koji način?

Tokom rada na postojećem Etičkom kodeksu razmatrana je i mogućnost uvođenja novčanih kazni za teže povrede, a radikalnija rješenja i oštrije sankcionisanje poznaju i primjenjuju pojedine zemlje u regionu, kao i zemlje Evropske unije, poput novčanih kazni u visini koja može dostići i polovinu mjesečne zarade. Jedna od propisanih kazni je i udaljavanje sa sjednica parlamenta u trajanju od 30 radnih dana. Međutim, uporedna praksa pokazuje i da većina zemalja nema poseban dokument kojim uređuje prikladno ponašanje poslanika već, u slučajevima teških incidenata, ove države primjenjuju postojeće propise, tj. Krivični zakonik, Zakon o principima i mjerama za borbu protiv korupcije, Zakon o izbornoj kampanji, i sl. Drugim riječima, poštovanje institucije se podrazumijeva, kao i pristojno ponašanje i neiznošenje uvreda i neprovjerenih podataka u javnost.

Omogućava li Poslovnik o radu parlamenta sankcionisanje takvog ponašanja? Koje manjkavosti u tom dijelu uočavate u Etičkom kodeksu i Poslovniku?

Postojeći Etički kodeks predviđa opomenu, javnu opomenu ili udaljenje sa sjednice od jednog, pet ili onoliko radnih dana koliko je ostalo do završetka sjednice Skupštine. Međutim, i pored postojanja prijava zbog povreda ovog dokumenta, o njima nije raspravljano budući da Etički kodeks sadrži odredbu po kojoj sjednice saziva zamjenik predsjednika Odbora a koji je u tom periodu bio iz redova opozicije. Diskutabilno je i rješenje po kojem je nadležni odbor za odlučivanje po prijavama Odbor za ljudska prava i slobode, jer je neophodno da sastav tijela koji bi se time bavio obuhvata jednak broj poslanika iz vladajuće većine i opozicije.

Očekujete li da će izmjene Etičkog kodeksa i Poslovnika o radu parlamenta biti ubrzo inicirane? Smatrate li da bi eventualnim izmjenama trebalo adekvatnije regulisati sankcionisanje fizičkih i verbalnih napada između poslanika?

Najave revidiranja ovog dokumenta su učestale i vjerujem da će se izmjenama pristupiti u skorije vrijeme. Etički kodeks je potrebno unaprijediti, ali u pravcu efikasnije i nepristrasne primjene. Oštrije sankcionisanje, s druge strane, ne mora da djeluje odvraćajuće. Dok god crnogorski poslanici nemaju svijest o tome da treba da se ponašaju ”u skladu sa osnovnim moralnim načelima i standardima profesionalnog ponašanja … poštujući ličnost svakog pojedinca i Skupštinu” korist od oštrijeg kažnjavanja može da ima samo budžet, što nije zanemarljivo, ali ne postiže cilj.