Ajme

U prethodnih nekoliko dana imala sam priliku da u Zagrebu slušam o iskustvima učešća građanki i građana u izradi budžeta i drugih politika, te mogućnostima za olakšanu komunikaciju sa zaposlenima u javnoj upravi. Posebno inspirativna i napredna rješenja ima Grad Rijeka. Naime, ovaj grad je, između ostalog, izradio internet stranicu proračun(ajme) putem koje je svima omogućeno da formulišu svoje predloge i ”planiraju” budžet. Interesantna edukativna igra objašnjava građankama i građanima prihode, koštanje projekata i ulaganja u oblastima komunalne insfrastrukture, javnog prevoza, kulture, preduzetništva. Predstavljanje dosadašnjeg iskustva i platforme na konferenciji praćeno je riječima: nije skupo, nije komplikovano i zahtjevno, korisno je. Upotrebom uzrečice ajme, koja je u Hrvatskoj u širokoj upotrebi, napravljen je i dopadljiv spoj riječi koji privlači pažnju, dijelom utiče na ”zbližavanje” sa komplikovanim procedurama, te dodatno otvara vrata za participaciju. Grad Rijeka ima i portale e-usluga i otvorenih podataka.

Igrajući se i uskačući u odijelo onih koji kreiraju javne politike možemo zaključiti najmanje tri stvari. Javne politike se donose za građanke i građane i u njihovo ime, pa je paradoksalno, kao što je to kod nas slučaj, činiti sve da se svako imalo zainteresovan ili saplete o procedure ili izgubi volju nakon što svaki predlog biva odbačen bez, najčešće, valjane argumentacije. Nezainteresovanost građanki i građana je znak da niste dovoljno uradili i da treba tražiti nove modele za njihovo uključivanje. Uloženo vrijeme i resursi kako bi na jedan razumljiv i jednostavan način objasnili zašto je određeni novac baš tako opredijeljen, ili zašto u određenom trenutku nije moguće uraditi baš u skladu sa iskazanim potrebama, nisu uzalud protraćeni.

Najvažnije je da ovakve inicijative u Hrvatskoj nisu bez uticaja. Povjerenica za informisanje ističe da je broj komentara, predloga i sugestija zainteresovanih strana u stalnom porastu.

Naravno, sigurna sam da i u susjednoj nam državi postoje brojni problemi u komunikaciji sa Vladom i lokalnim nivoom, ali primjeri dobre prakse raduju. Posebno ako se uzme u obzir da je učešće zainteresovanih strana u procesu donošenja odluka u Crnoj Gori nedovoljno, formalno, pod pritiskom i sa ograničenim uticajem. Više puta je ukazivano da je odgovaranje na pristigle komentare i primjedbe, odnosno njihovo odbacivanje, loše obrazloženo, dok je uvažavanje sugestija na izuzetno niskom nivou, često u okvirima tehničkih dotjerivanja. Organi javne uprave nerijetko fingiraju javne rasprave. Dešava se da zakonski tekstovi pretrpe značajne izmjene nakon javnih rasprava, bez mogućnosti daljeg komentarisanja dorada. Važne informacije su, još uvijek, pod velom tajne, odnosno pod oznakom ”interno”.

Uprkos činjenici da je okvir za učešće interesnih grupa u kreiranju javnih politika u Crnoj Gori unaprijeđen u odnosu na period prije početka procesa pregovora za punopravno članstvo u Evropskoj uniji, pa sada imamo organizovanje javne rasprave kao uobičajen mehanizam konsultacija za sve zakone, još uvijek npr. ne postoji obaveza uključivanja zainteresovane javnosti u komentarisanje Zakona o budžetu, koji je zapravo najvažniji za građanke i građane, ali ni zakona u oblasti bezbjednosti i odbrane.

Ništa nije bolje ni kod ostvarivanja prava pred javnom upravom. Inovativne aktivnosti koje izlaze iz okvira pukog kačenja informacija na internet ili, za još uvijek ograničen broj organa, facebook ili tw stranicu su raritet. Poseban senzibilitet je pokazan ukidanjem Ministarstva za informaciono društvo, te nedovoljnim informisanjem javnosti o e-upravi i kašnjenju u omogućavanju ostvarivanja planiranih prava preko ovog portala. Aj.me.

U Crnoj Gori platforme koje imaju za cilj približavanje procesa i politika građankama i građanima, poput npr. vizuelizacije budžeta (mojgrad.me i mojnovac.me), dolaze iz civilnog sektora, a ne od organa javne uprave. Zahvalnost za konstruktivan pristup civilnog društva, došla je, između ostalog, početkom godine i od samog premijera koji je poručio: “sigurno nećete imati iz Vlade ambijent u kojem vas smatraju neprijateljima i neistomišljenicima”. Svjesno ili nesvjesno ovo je potvrda da je takva klima postojala. Ova rečenica nas nije ubijedila da još uvijek ne postoji, kao i da nije uzrok dobrog dijela pomenutih problema.

Ukratko, participativnost, kao i uostalom napredak u reformama i demokratizaciji, ne zavise samo od zakonskih rješenja, već od opredijeljenosti da dalje stvaramo otvoreno društvo u kojem država ne skriva informacije, gdje je vlast odgovorna, a građanke i građani uključeni. Samo na taj način je moguće prevazići nezainteresovanost i ”zašto-zato” obrazloženja.

Tekst je objavljen u sekciji Forum dnevnog lista Vijesti 31. marta 2017.